---

Djogen

Da mi je taj dar, da mi je taj gen
makar na dva dana da sam Diogen
Da ne budem vaš i ne budem njen
slobodan i svoj, da sam Diogen

Svejedno što sam vama: mudrac ili tupan
da sam linija u kvaru i na fejsu nedostupan
Da sam greška evolucije i u isti tren:
iznad revolucije, zaspali boem

U meni zato strašna želja kuca
da sve ispred bačve maknem sa sunca
A u kišne dane još me gore puca
da vas sve, baš sve skinem – sa sunca

On shvaća suštinu, neće na brzinu
i malo ga dira smisao svemira
On zna sve o svemu i nema dilemu
jeli manje biti znati dangubiti

Ne zanima ga slava, novac i moć
što ugleda dan to pokrije noć
Dok propada carstvo pazit ću ten
bit ću kao on: slavni Diogen

U meni zato strašna želja kuca
da sve ispred bačve maknem sa sunca
A u kišne dane još me gore puca
da vas sve, baš sve skinem – sa sunca

---

Prijavi gresku u Tekstu 

postavljeno 04.03.2017